⁕ Dijagnoza hare (trbuh)

Dijagnoza hare stari je način dijagnostike u tradicionalnoj japanskoj medicini i njezina je važnost poput one pulsne dijagnostike u tradicionalnoj kineskoj medicini. To je osnovni način dijagnostike u shiatsuu. U japanskoj medicini hara ne predstavlja samo tjelesni centar već je vrlo važan energetski centar; ima puno širi koncept nego samo kao pojam abdomena ili trbuha gdje se nalaze različiti organi. Ona predstavlja širi socijalni i kulturni koncept, koji svoje korijene ima u tradicionalnoj kineskoj medicini te praksi meditacije. Klasični kineski medicinski tekst Nan Jing opisuje važnost hare u tretmanu, dijagnozi i svakodnevnom funkcioniranju tijela. On kaže: „Izvor vitalne energije je korijen svih dvanaest meridijana, to je „pokretački qi između bubrega“ koji se nalazi u abdomenu“.

Poznavanje dijagnostike na hari te pravilno tretiranje hare odlični su alati putem koje svaki terapeut može pomoći klijentu u mnoštvu različitih problema.

Prema tradicionalnoj kineskoj medicini esencijalna i vitalna energija (organski qi) utječu na sve strukture u tijelu, pa tako utječu i na sve organe. Organski qi omogućava organima da izvršavaju funkcije za koje su zaduženi. Dijagnozom hare terapeut pronalazi uzroke poremećenog organskog qi-ja, a tretiranjem ga ponovo uravnotežuje ili pokreće. Hara također regulira fiziološko funkcioniranje tijela kao i duhovnu komponentu našeg bića. Ona kontrolira metabolizam krvi i organa te proizvodi qi koji teče po meridijanima.

Dijagnoza hare nije dijagnostika u onom smislu kako se to smatra u modernoj konvencionalnoj medicini. Prije svega radi se o upoznavanju klijenta kroz tjelesne zone, kao i njegove aktualne životne situacije, kako bi se pronašao najbolji pristup za tretman koji slijedi.

⁕ Shiatsu- umjetnost dodira

SAZNAJTE VIŠE • način rada i metode

POVIJEST SHIATSU METODE

Od raznih tehnika rada na tijelu shiatsu je danas jedna od najpopularnijih i najrasprostranjenijih. Ipak, pod samim nazivom shiatsu obuhvaćena je tolika raznolikost da i samim shiatsu praktičarima ponekad nije jasno što je to izvorni shiatsu, ako o izvornosti samih tehnika, u kontekstu univerzalnosti ljudske konstitucije, uopće možemo i govoriti.

DREVNA VJEŠTINA DODIRA

Dodir je oduvijek bio jedan od načina komunikacije među ljudima. O njegovoj primjeni u svrhu podrške ljudskom zdravlju svjedoče slikopisi i zapisi mnogih drevnih kultura starog doba, od Babilona i Egipta, preko Južnoameričkog kontinenta sve do dalekog istoka. Na temelju iskustava ljudi koji su koristili dodir i pritisak kako bi pomagali drugima razvile su se discipline kao što su indijska Marma terapija, kineska Tui Na masaža, Tajlandska masaža i mnoge druge. Njihove sličnosti pokazuju kako je razmjena informacija u službi ljudskog zdravlja oduvijek postojala, te kako sami korijeni tih vještina počivaju na univerzalnim znanjima o čovjeku i samoj prirodi života.

NASTANAK SHIATSU METODE

Tamai Tempaku je osnivač prve shiatsu škole („Shiatsu school of bodywork“). On prvi put spominje naziv shiatsu u svojoj knjizi „Shiatsu Ryoho“ 1915.g. Uskoro slijedi i njegova druga knjiga: „Shiatsu Ho“ 1919.g., koja definira shiatsu kao terapijsku metodu. Tempaku paralelno proučava zapadnu anatomiju, fiziologiju i masažu, te orijentalnu terapiju i dijagnostiku, o čemu je i napisao nekoliko tekstova. U svom radu kombinira Anmu (japansku inačicu Tui Na masaže), Ampuku (abdominalnu masažu) i akupunkturne točke, sa zapadnom fiziologijom i masažom. Taj spoj istočne i zapadne medicinske prakse vrlo je revolucionaran za svoje vrijeme.

U knjizi „Shiatsu Ho“ Tempaku opisuje načine kako se oboljenja definirana zapadnom medicinom mogu tretirati orijentalnim tehnikama rada na tijelu. Poseban značaj djelu daje i duhovna mudrost iznesena u njemu. Tako u predgovoru knjige stoji: „ Ljudi moraju biti visoko duhovno razvijeni da bi radili shiatsu, jer liječenje bolesti se ne odvija samo pritiskom prstiju. Potrebno je imati duhovnu snagu da bi se desilo izlječenje dodirom.“

Ideje Tamaia Tempakua inspirirale su veliki broj japanskih tradicionalnih praktičara da počnu raditi i istraživati u sličnom smjeru. Među studentima koji su učili od njega bili su Katsusuke Serizawa, Tokujiro Namikoshi, i majka Shizuta Masunage.

DOLAZAK SHIATSUA U EUROPU I HRVATSKU

Prvi shiatsu praktičar koji je počeo aktivno podučavati u Europi je Amerikanac Saul Goodman, koji početkom 80-ih osniva Međunarodnu shiatsu školu u Kientalu – Švicarska. Glavnina njegovog programa bazirala se na spoju Masunaginog učenja sa ostalim oblicima rada na tijelu. Goodmanov iznimni talent za pronalaženje poveznica među raznim tehnikama i za podučavanje istih rezultira programom Međunarodne shiatsu škole, koja u shiatsu metodi spaja Serizavin pristup tsubo točkama, Masunagin prošireni sustav meridijana, pojedine tehnike kako zapadne tako i japanske (ampuku) masaže, elemente osteopatije i kraniosakralne terapije, tjelesno orijentiranu psihologiju i druge pristupe. Vremenom Saul razvija i svoju metodu pod nazivom Shiatsu Shin Tai, čiji je najpoznatiji dio „rad na centralnom kanalu“ (Cenral channel release aproach“).

Iz njegove škole potekla je većina najpoznatijih europskih shiatsu učitelja. Tom linijom shiatsu je došao i u Hrvatsku, pa se početkom 90-ih počeo podučavati u Zagrebu.

DVA OSNOVNA STILA

Daljnji razvoj shiatsu metode prati razdvajanje u mišljenjima na koji bi se način shiatsu trebao razvijati. Praktičari skloniji zapadnoj znanstvenoj misli razvijaju shiatsu kao fizikalnu metodu, ne spominjući Qi (energiju) i meridijane. Glavni predstavnik te struje je Tokujiro Namikoshi, koji ulaže veliki trud da bi svoju verziju shiatsu metode i znanstvenoj verificirao. U tome i uspijeva, pa 1964.g. japansko ministarstvo zdravstva priznaje Namikoshijev shiatsu stil kao neovisnu terapijsku metodu.

Istovremeno čitav niz shiatsu praktičara, nesklonih odustajanju od tradicionalnih vrijednosti, razvijaju shiatsu kroz teoriju yina i yanga, sustav pet elemenata, rad na meridijanima, te kroz ostale postavke utemeljene na znanjima tradicionalne kineske medicine. Najpoznatiji predstavnik te struje je Shizuto Masunaga, čiji stil kasnije postaje poznat kao Zen shiatsu. Zahvaljujući svom iznimnom talentu za opažanje tokova energije, kao i poznavanju zapadne psihologije (koju je i diplomirao), Masunaga stvara jedinstven stil koji spaja znanja o tipovima energije i njihovom toku kroz strukture tijela sa psihološkim stanjima i prepoznatljivim emocionalnim reakcijama. Njegovo učenje inspirira velik broj praktičara da istražuju u tom smijeru, od kojih neki ostaju vjerni tradiciji Iokai shiatsu centra, kojeg je sam Masunaga osnovao u Tokiju, dok drugi uzimaju daljnju slobodu, istražuju i integriraju razna znanja i tehnike u svoju shiatsu praksu.

 

 NAMIKOSHI SHIATSU

Shiatsu primjenjuje tehnike pritiska rukama i prstima s ciljem prevencije i liječenja bolesti, ozljeda i nelagodnih stanja. To se postiže uklanjanjem elemenata koji stvaraju umor i promicanjem općeg blagostanja i zdravlja.

Osnovna načela Namikoshi Shiatsua:

          • shiatsu kombinira procjenu i liječenje.

          • terapeut koristi samo svoje ruke i prste, a ne mehaničke uređaje

          • ako se pravilno primijeni, nema nuspojava.

          • shiatsu je koristan za sve dobne skupine.

          • shiatsu je barometar zdravlja koji otkriva i spriječava stanja koja dovode do bolesti.

          • između klijenta i terapeuta razvija se duboko povjerenje koje povećava učinkovitost tretmana.

          • shiatsu je učinkovit jer se njime tretira cijelo tijelo

Namikoshi Shiatsu terapija uključuje poznavanje i razumijevanje:

          • anatomske strukture tijela

          • fiziološkog funkcioniranja tijela

          • učinka pritiska na fiziološke sustave

          • patologije oboljenja i bolesti

          • sustava točaka i primjene

          • tehnike pritiska, istezanja i korekcije

          • stanja koji zahtijevaju shiatsu terapiju

          • prednosti shiatsu terapije

          • 16 tehnika primjene pritiska

          • 8 vrsta pritiska

          • stupnjeva intenziteta pritiska i njegovih učinaka

          • procjene i liječenja unutarnjih i vanjskih patoloških stanja sa specifičnim protokolima za liječenje

Namikoshi Shiatsu je službeni shiatsu Japana i u potpunosti se temelji na modernoj anatomiji i fiziologiji. Kroz primjenu pritiska na određene točke duž tijela, shiatsu izravno utječe na živčani sustav, pa time utječe i na fiziološke sustave tijela. Shiatsu je mehanizam kroz koji se dodirom površinskog dijela tijela refleksno utječe na unutarnje organe, čime se oslobađaju blokade, i u tijelu budi moć samoizlječenja.

"Srce shiatsua je kao čista majčinska ljubav. Pritisak prstiju stvara proljeće života koje teče.“ - Tokujiro Namikoshi

 

 ZEN SHIATSU

[iz predgovora «Zen Shiatsu – how to harmonize Yin and Yang for better health», 1977.]

» Postoje mnogi aspekti u Japanskoj kulturi na koje je utjecao zen: kendo, streličarstvo, judo, uređenje vrta, arhitektura, čajna ceremonija, aranžiranje cvijeća, slikanje kistom, kaligrafija, haiku, pa čak i i kuhanje sa namirnicama kao što su tofu, fermentirana soja, slane šljive, miso, itd. Zapravo, njegov utjecaj je toliko uobičajen, da su mnogi Japanci zaboravili njegovu važnost. Većina Japanaca vjeruje da je zen samo jedna od religijskih sekti budizma ili jednostavno trening kojim se kroz meditaciju postaje redovnik. Međutim, sa popularnošću zena na Zapadu, mnogi Japanci ponovno otkrivaju zen i istočnu mudrost u vezi kulture, zdravlja i načina života. Osnovna premisa zena je postignuće potpunog ljudskog prosvijetljenja preko otkrivanja vlastitog Jastva.

Shiatsu je forma fizičke manipulacije razvjena u Japanu u 20. stoljeću. Njegovi korijeni dolaze od drevnih kineskih tehnika, Do-in i Anma. Do-in je vrlo sličan yogi, dok anma nalikuje zapadnjačkoj masaži. Ove dvije tehnike su najstarije forme medicinskog tretmana na Istoku. U suvremenom svijetu, moderne manipulativne terapije poput kiropraktike i osteopatije, uglavnom unesene iz Amerike, utemeljile su novi status u medicini. Masaža je i dalje smatrana kao više ili manje medicinski nadomjestak. U Japanu, anma je prakticirana najviše od strane slijepih osoba u svrhu zadovoljstva i ugode. Tek je nedavno autentični shiatsu zaživio isključivo kao cilj medicinskog tretmana. U svrhu razlikovanja shiatsu-a od anma-e, shiatsu terapeuti namjerno su posudili zapadnu medicinsku teoriju kako bi objasnili ovaj specifičan tip tretmana. Neki terapeuti slijepo naglašuju kako samo pritiskanje može izliječiti sve bolesti. Ovim istim stavom vode se i oni koji misle da se samo sjedeći u meditaciji u zenu postiže satori. Nažalost, ovim stavom propušta se uhvatiti dublje značenje koje stoji iza. Istina je da zen počinje sa meditacijom, ali nije jasno zašto sjedimo da bismo meditirali. Kako odgovori u zenu ne mogu biti naučeni, jedina mogućnost da razumijevanje bude postignuto jest kroz meditaciju. Isto je sa shiatsu-om. Počinje sa pritiskom prstima, ali teško je objasniti zašto pritiskanje točaka liječi bolest. I u zenu i u shiatsu-u bavimo se nečime što ne može biti objašnjeno racionalno, već treba biti doživljeno kroz živo tijelo.

U zenu je teško shvatiti i dokučiti mudrost koja stoji iza istočne filozofije, ali to je nužno kako bi se razumijelo što zen uopće jest. U shiatsu-u, jednostavno pritiskanje neće otkriti esenciju života onoga što se pritišće. Bez razumijevanja istočne filozofije ne može se shvatiti značenje života, te samim time ispravno primijenjivati shiatsu. Davno sam objavio knjigu kako bih objasnio i pokazao učinkovitost shiatsu-a, temeljeno na medicionskoj teoriji Istoka. Osnovni princip koji sam naglasio, kao kod zena, jest uspostaviti životni «eho» sa primateljem shiatsu-a. Neki Japanci zadovoljni su i bez primjećivanja ovog važnog osjećaja, no to svodi shiatsu na mehaničku tehniku, umjesto na način iscjeljivanja životne sile unutar naših tijela.

U zenu, važno je imati dobrog učitelja od kojeg se uči. U shiatsu-u, strpljenje je učitelj. Satori se može postići iscijeljujući bolest i uspostavljajući zdravlje. Najvažnije je dijagnosticirati dodirom. U Japanu, ovu vrstu dijagnoze zovemo setsu-shin. Kod ovakve dijagnoze, mi ne tražimo određenu bolest. Prije pokušavamo razumijeti pacijenta psihološki i fizički. Moja metoda objašnjena je u knjizi «Zen treatment», koju je uredio profesor Koji Sato, psiholog i moj učitelj iz srednjoškolskih dana. On je također posvetio svoj život prenošenju principa zena na Zapad. Osnovna filozofija ove knjige dolazi od Hakuin Zenshi-a, koji je isticao važnost samo-anma masaže. Profesor Sato tvrdi da je shiatsu za pacijenta kao uzajamni «jedan na jedan» zen. Deshimaru roshi studirao je u Parizu shiatsu kojeg mu je predstavio profesor Sato. Koristio je shiatsu na jednom od svojih studenata kako bi mu ispravio kralježnicu. Ne samo da je popravio stanje kralježnice, već je iscijelio i bolest.

Vjeruje se kako je orijentalna medicina pod velikim utjecajem indijske medicine. Kada sam čitao budističke sutre, zo-agonkyo, koja je prakticirana u Indiji, jedan odjeljak uhvatio je moju pažnju. Objašnjavao je kako vrhovni kralj medicine treba dobro poznavati bolest, pronaći njezin izvor i uzrok, tretirati bolest, te se brinuti o sebi i prosvijetliti do same srži svoga bića. Ovo je, po meni, idealan stav prema medicini. Konfucije je u Kini tvrdio kako je on osovina čija je funkcija povezati nebo, zemlju i ljude. Ovo ukazuje da on igra veliku ulogu u spajanju univerzalnog poretka prirode i morala čovječanstva. To nije stav arogancije, već svijesti o sebi u odnosu na univerzalno pravilo. Mi koji se bavimo medicinom, trebali bi stremiti istom cilju.

Sa ovime na umu, osnovao sam «Kraljevski medicinski institut» u Tokiju, gdje se istražuje i studira već više od 15 godina. Namjeravao sam proširiti ovo znanje kako laicima, tako i profesionalcima.

Orijentalna medicina nije racionalna kao zapadnjačka medicina, no ako poštujemo misterije života i učinimo pacijenta svijesnim sebe, bolest će nestati, a pacijent će nastojati biti bolje na osobnoj razini. Stavljanjem ruku na točku ili tsubo, te slijedeći linije meridijana svojim prstima, moguće je osjetiti «eho» života. Ako ste u mogućnosti primiti i razumijeti ovu senzaciju, doimat će se kao da je bolest nestala.

Pri pisanju ove knjige želja mi je objasniti tehnike ne samo sa mehaničke prespektive, već i sa filozofskog aspekta koji će vam omogućiti razumijevanje esencije onoga što radite.

Vjerujem da nije naše pravo, već naša dužnost da budemo zdravi.« Shizuto Masunaga

  Tretmani - Sve